Vina

Vodič za vinoljupce početnike

Cuvanje Vina

Vina se mogu čuvati uspješno više godina, ali ne predugo. Za stvaranje kućne vinoteke bilo bi idealno kad bi se vino moglo čuvati u mračnom podrumu pri maksimalnoj temperaturi od 15°C, da nema vibracija, da kroz njega ne prolazi neki izvor topline i da nema propuha.

Ako pak nemate podrum, može poslužiti i hladnija prostorija u prizemlju s policama jer se vino najčešće čuva u bocama. Boce na police treba položiti vodoravno da se omogući stalno vlaženje čepa koji čuva vino od kvarenja. Bolje se i duže čuvaju crna vina nego bijela, a takoder se bolje čuvaju bogatija i punija vina nego lagana.

Optimalna temperatura za čuvanje vina je od 10 – 15°C. Previsoke temperature pogoduju bržem dozrijevanju vina, odnosno preuranjenom starenju. Opće je pravilo da i čuvanje ima rok koji se ne bi smio prekoračiti. Naime, do nekog roka kakvoća vina se popravlja, a nakon te granice započinje obrnut proces.

Vino treba čuvati u mraku jer svjetlost uništava vino, a s bocama vina treba postupati oprezno, sa što manje pomicanja jer eventualne vibracije utječu na vinski sediment i time dolazi do mijenjanja okusa vina. Slijedeće o čemu treba voditi računa, ako razmišljate o čuvanju vina, je vlaga, a dovoljna razina vlage za prostor u kojem će se pohraniti vino je cca 70%. Vlaga pomaže pri očuvanju čepa od isušivanja.

U slučaju da nemate kućnu vinoteku nego samo pokoju butelju vina, za njihovu pohranu samo vam je potrebno hladno, suho i od sunca sklonjeno mjesto.

Bijela vina

Vinova loza je najbitnija za karakteristiku nekog vina, isto kao što su i nasljeđene karakteristike važne za karakter nekog čovjeka. No klima i tlo imaju također veliki utjecaj pa tako vina iste loze imaju različit okus ovisno o području u kojem se uzgajaju. U svijetu postoji preko 8.000 vrsta vinove loze i dalje se uzgajaju nove sorte.

Neposredno nakon berbe grožđe se odvaja prema sortama, a nakon toga se odvajaju zdravi od trulih plodova te se zatim od grožđa priprema kom u preši u podrumu. Danas se grožđe uglavnom odvaja od peteljki i odmah se istiskuje bijelo vino. Mošt se ostavi da se slegne, a nakon toga se stavlja u spremnike za vrenje. Brzom se preradom dobiva voćno, svježe bijelo vino čiste boje.

Bijelo vino je najbolje poslužiti na temperaturi od 8 – 10°C ili malo višim uz ribu, piletinu, salate i tjesteninu.

Pjenušci

Pjenušci su posebna vrsta specijalnih vina s određenom količinom ugljičnog-dioksida, koje pri otvaranju boce stvara pjenu, a daju mu rezak i osvježavajuć okus, a to je i njihova osnovna karakteristika.

Proizvode se uglavnom od kvalitetnih i visokokvalitetnih sorta grožđa i dijele se na prirodne i gazirane.

Kod prirodnih pjenušavih vina pored slobodnog nalazi se i veća količina rastvorenog i kemijski vezanog ugljičnog-dioksida, koji se poslije otvaranja boce sporije izdvaja pa pjenušanje vina duže traje, dok se kod gaziranih skoro sav ugljični-dioksid nalazi u slobodnom i rastvorenom obliku pa se pri otvaranju boce brzo izdvaja u obliku krupnih mjehurića i pjenušanje vina traje znatno kraće. Zbog toga prirodna pjenušava vina imaju rezak i osvježavajuć okus, dok je okus gaziranih veoma oštar.

Pjenušci i šampanjaci osvježavaju i poboljšavaju raspoloženje, a može ih se ponekad konzumirati i bez obzira na to slavi li se nešto ili ne.

Pjenušcima su nazdravljali i stari Rimljani. Ipak tek izumom benediktinskog monaha Dom Perignona pjenušavo se vino počelo kontrolirano proizvoditi i poboljšavati.

Dom Perignon je bio poznat kao vrstan podrumar, a 1668.g. je došao u opatiju u pokrajinu Champagne. Tijekom godina je ovaj redovnik izumio različite postupke i tehnike za poboljšanje, kako kvalitete, tako i trajnosti šampanjca.

Podrumari su kasnije od Francuza naučili kako se proizvodi šampanjac i otvorili vlastite podrume. Svoje su pjenušce također nazvali imenom šampanjac. Ipak Versajskim ugovorom nakon Prvog svjetskog rata je utvrđeno da se to ime smije koristiti samo za pjenušce koji su podrijetlom iz Champagne. Pjenušava vina proizvedena u drugim zemljama ne mogu nositi ovaj naziv, makar imaju istu ili bolju kvalitetu od francuskog šampanjca. Nije slučajno da se najbolji pjenušci proizvode na sjeveru Francuske, u Njemačkoj i u Austriji. Ne samo tlo već i suha klima igraju odlučujuću ulogu, a osnovna vina za proizvodnju šampanjca moraju biti jača i kiselija od normalnih vina.
U našoj zemlji proizvodnja prirodnih pjenušavih vina još nije dovoljno razvijena.

Pjenušac je uobičajeno poslužiti kao aperitiv ili uz deserte i voće.

Temperatura posluživanja nije ista za sve tipove pjenušca, jer ona ovisi o boji, sadržaju šećera, starosti ili svježini, aromatičnosti, ljupkosti, mekoći ili oštrini okusa pa čak intenzitetu pjenušanja. Svaki tip pjenušca kao serija sorte ili kombinacija sorti određenog podrijetla zahtjeva specifičnu temperaturu posluživanja.

Crna vina

Konzumiranje vina kao sastavni dio ishrane predstavlja bitnu komponentu ljepote življenja. Zbog toga vinska kultura potrošača, odnosno pijenje i uživanje u vinu u ugodnom društvu predstavlja onu ljepšu stranu života.
Temeljno polazište je svakako u činjenici da je vino dio obroka i da u razumnoj količini obogaćuje tijelo i duh čovjeka.

Crno vino se dobiva od crnih sorti grožđa koje se preša u kom prema istom postupku kao i bijelo grožđe. Prije prešanja kom se ostavi da vrije. Ovo vrenje mošta je porebno kako bi se dobila crvena boja koja nije sadržana u soku već u ljusci bobica.
Kom od crnog vina preša se tek nakon vrenja. Prilikom prešanja se, s obzirom na prethodno vrenje, ne dobiva mošt već mlado vino.

Crno vino je najbolje poslužiti na sobnoj temperaturi ili koji stupanj niže (idealna temperatura je između 14 do 15°C) uz pečenu ribu na roštilju, pršut i suhomesnate proizvode, uz crveno meso ili divljač.

Koje vino uz koje jelo? Preporuke…

Uz dobro jelo pristaje i dobro vino. Pažljivo odabrano vino koje se bira na osnovu hrane koju serviramo doprinosi općem okusu. Osnovna stvar o kojoj treba voditi računa je da jačina vina treba odgovarati jačini hrane. Ako niste sigurni u izbor kojim ćete iznenaditi svoja čula okusa i mirisa postoje neka opća pravila za izbor vina.

Kao aperitiv se najčešće poslužuje cherry, pjenušac te bijelo suho vino. Uz predjela i namaze nećete pogriješiti ako poslužite bijelo vino, a uz pršut i suhomesnate proizvode možete poslužiti i crno i bijelo suho vino.
Bijelo vino dobro paše uz ribu, piletinu, salate i tjesteninu.

Kada je riječ o mesu, veliku ulogu ima jačina mesa. Uz bijelo meso idu bijela vina, a uz lagano ispečeno meso poslužujemo crno suho vino, a ako je riječ o tamnom mesu ili divljači poslužujemo izrazito jaka crna vina.

Uz školjke i rakove te kuhanu ribu najbolje je poslužiti bijela, a uz pečenu ribu crna vina.

Crno vino se pije i uz indijsku ili meksičku, a bijelo uz kinesku ili grčku kuhinju. Uz voće i suhe slastice poslužujemo desertna vina ili pjenušce.

Neobično je važno pravilno složiti jela i vina, ali ako to ne želite, poslužite nešto po svom izboru, ali pazite na to da kvaliteta pravog vina dolazi do izražaja tek kada se posluži primjereno ohlađeno, odnosno ugrijano.

Bijela vina je bolje konzumirati hladna, što se tiče crnih vina, ona se služe na sobnoj temperaturi, a laka crna vina mogu se malo i ohladiti.

Čaše i kušanje vina

Grožđa se jako razlikuju pa kvaliteta i aroma grožđa ovisi o položaju zemljišta, kvaliteti zemlje i načinu na koji se grožđe obrađuje. Da bi se napravilo dobro vino potrebno je kvalitetno grožđe. Vino može biti ocijenjeno po svojoj boji, aromi i okusu.

Pri kušanju vina, vino najprije procjenjujemo pogledom i tada je najbolje da s čašom vina pronađete bijelu podlogu kako bi se što bolje odredila boja i bistrina vina. Boja ne smije biti mutna ili nejasna.

Druga stvar na koju treba obratiti pažnju je miris, koji je možda i najvažniji osjet kad je u pitanju kušanje vina. Blagi kružni pokret ruke pojačava miris vina, a s okusom se nadopunjuje doživljaj mirisa i potvrđuje se osobnost vina.

Prilikom kušanja ili ispijanja vina veoma je važan izbor čaše, jer oblik čaše stvara različite kontakte s našim osjetilma, a visina nožice same čaše može utjecati na toplinu koju dlan prenosi na vino uvjetujući različito razvijanje i širenje okusa i mirisa vina.

Izuzetno je važno kad je u pitanju uživanje u vinu, izbor čaše. Čaše su tanke, duguljaste, sužene na vrhu (da bi se zadržali mirisi) i imaju tanku, dugačku dršku da bi izbjegli grijanje vina toplinom vaših ruku. Vino zaista ima bolji ukus kad se pije iz odgovarajućih čaša jer stvara različite kontakte vina s našim osjetilima.

Čaša koja se preporučuje za ispijanje crnog vina je oblika tulipana, glatkih rubova i slobodno je možemo koristiti za ispijanje svakog vina.
Za bijelo vino koristi se čaša istog oblika, ali nešto manja dok se šampanjac pije iz jako izduženih čaša da se što duže sačuvaju mjehurići koji se razvijaju.