DejanBilla

Vodič za vinoljupce početnike

Cuvanje Vina

Vina se mogu čuvati uspješno više godina, ali ne predugo. Za stvaranje kućne vinoteke bilo bi idealno kad bi se vino moglo čuvati u mračnom podrumu pri maksimalnoj temperaturi od 15°C, da nema vibracija, da kroz njega ne prolazi neki izvor topline i da nema propuha.

Ako pak nemate podrum, može poslužiti i hladnija prostorija u prizemlju s policama jer se vino najčešće čuva u bocama. Boce na police treba položiti vodoravno da se omogući stalno vlaženje čepa koji čuva vino od kvarenja. Bolje se i duže čuvaju crna vina nego bijela, a takoder se bolje čuvaju bogatija i punija vina nego lagana.

Optimalna temperatura za čuvanje vina je od 10 – 15°C. Previsoke temperature pogoduju bržem dozrijevanju vina, odnosno preuranjenom starenju. Opće je pravilo da i čuvanje ima rok koji se ne bi smio prekoračiti. Naime, do nekog roka kakvoća vina se popravlja, a nakon te granice započinje obrnut proces.

Vino treba čuvati u mraku jer svjetlost uništava vino, a s bocama vina treba postupati oprezno, sa što manje pomicanja jer eventualne vibracije utječu na vinski sediment i time dolazi do mijenjanja okusa vina. Slijedeće o čemu treba voditi računa, ako razmišljate o čuvanju vina, je vlaga, a dovoljna razina vlage za prostor u kojem će se pohraniti vino je cca 70%. Vlaga pomaže pri očuvanju čepa od isušivanja.

U slučaju da nemate kućnu vinoteku nego samo pokoju butelju vina, za njihovu pohranu samo vam je potrebno hladno, suho i od sunca sklonjeno mjesto.

Bijela vina

Vinova loza je najbitnija za karakteristiku nekog vina, isto kao što su i nasljeđene karakteristike važne za karakter nekog čovjeka. No klima i tlo imaju također veliki utjecaj pa tako vina iste loze imaju različit okus ovisno o području u kojem se uzgajaju. U svijetu postoji preko 8.000 vrsta vinove loze i dalje se uzgajaju nove sorte.

Neposredno nakon berbe grožđe se odvaja prema sortama, a nakon toga se odvajaju zdravi od trulih plodova te se zatim od grožđa priprema kom u preši u podrumu. Danas se grožđe uglavnom odvaja od peteljki i odmah se istiskuje bijelo vino. Mošt se ostavi da se slegne, a nakon toga se stavlja u spremnike za vrenje. Brzom se preradom dobiva voćno, svježe bijelo vino čiste boje.

Bijelo vino je najbolje poslužiti na temperaturi od 8 – 10°C ili malo višim uz ribu, piletinu, salate i tjesteninu.

Pjenušci

Pjenušci su posebna vrsta specijalnih vina s određenom količinom ugljičnog-dioksida, koje pri otvaranju boce stvara pjenu, a daju mu rezak i osvježavajuć okus, a to je i njihova osnovna karakteristika.

Proizvode se uglavnom od kvalitetnih i visokokvalitetnih sorta grožđa i dijele se na prirodne i gazirane.

Kod prirodnih pjenušavih vina pored slobodnog nalazi se i veća količina rastvorenog i kemijski vezanog ugljičnog-dioksida, koji se poslije otvaranja boce sporije izdvaja pa pjenušanje vina duže traje, dok se kod gaziranih skoro sav ugljični-dioksid nalazi u slobodnom i rastvorenom obliku pa se pri otvaranju boce brzo izdvaja u obliku krupnih mjehurića i pjenušanje vina traje znatno kraće. Zbog toga prirodna pjenušava vina imaju rezak i osvježavajuć okus, dok je okus gaziranih veoma oštar.

Pjenušci i šampanjaci osvježavaju i poboljšavaju raspoloženje, a može ih se ponekad konzumirati i bez obzira na to slavi li se nešto ili ne.

Pjenušcima su nazdravljali i stari Rimljani. Ipak tek izumom benediktinskog monaha Dom Perignona pjenušavo se vino počelo kontrolirano proizvoditi i poboljšavati.

Dom Perignon je bio poznat kao vrstan podrumar, a 1668.g. je došao u opatiju u pokrajinu Champagne. Tijekom godina je ovaj redovnik izumio različite postupke i tehnike za poboljšanje, kako kvalitete, tako i trajnosti šampanjca.

Podrumari su kasnije od Francuza naučili kako se proizvodi šampanjac i otvorili vlastite podrume. Svoje su pjenušce također nazvali imenom šampanjac. Ipak Versajskim ugovorom nakon Prvog svjetskog rata je utvrđeno da se to ime smije koristiti samo za pjenušce koji su podrijetlom iz Champagne. Pjenušava vina proizvedena u drugim zemljama ne mogu nositi ovaj naziv, makar imaju istu ili bolju kvalitetu od francuskog šampanjca. Nije slučajno da se najbolji pjenušci proizvode na sjeveru Francuske, u Njemačkoj i u Austriji. Ne samo tlo već i suha klima igraju odlučujuću ulogu, a osnovna vina za proizvodnju šampanjca moraju biti jača i kiselija od normalnih vina.
U našoj zemlji proizvodnja prirodnih pjenušavih vina još nije dovoljno razvijena.

Pjenušac je uobičajeno poslužiti kao aperitiv ili uz deserte i voće.

Temperatura posluživanja nije ista za sve tipove pjenušca, jer ona ovisi o boji, sadržaju šećera, starosti ili svježini, aromatičnosti, ljupkosti, mekoći ili oštrini okusa pa čak intenzitetu pjenušanja. Svaki tip pjenušca kao serija sorte ili kombinacija sorti određenog podrijetla zahtjeva specifičnu temperaturu posluživanja.

Crna vina

Konzumiranje vina kao sastavni dio ishrane predstavlja bitnu komponentu ljepote življenja. Zbog toga vinska kultura potrošača, odnosno pijenje i uživanje u vinu u ugodnom društvu predstavlja onu ljepšu stranu života.
Temeljno polazište je svakako u činjenici da je vino dio obroka i da u razumnoj količini obogaćuje tijelo i duh čovjeka.

Crno vino se dobiva od crnih sorti grožđa koje se preša u kom prema istom postupku kao i bijelo grožđe. Prije prešanja kom se ostavi da vrije. Ovo vrenje mošta je porebno kako bi se dobila crvena boja koja nije sadržana u soku već u ljusci bobica.
Kom od crnog vina preša se tek nakon vrenja. Prilikom prešanja se, s obzirom na prethodno vrenje, ne dobiva mošt već mlado vino.

Crno vino je najbolje poslužiti na sobnoj temperaturi ili koji stupanj niže (idealna temperatura je između 14 do 15°C) uz pečenu ribu na roštilju, pršut i suhomesnate proizvode, uz crveno meso ili divljač.

Koje vino uz koje jelo? Preporuke…

Uz dobro jelo pristaje i dobro vino. Pažljivo odabrano vino koje se bira na osnovu hrane koju serviramo doprinosi općem okusu. Osnovna stvar o kojoj treba voditi računa je da jačina vina treba odgovarati jačini hrane. Ako niste sigurni u izbor kojim ćete iznenaditi svoja čula okusa i mirisa postoje neka opća pravila za izbor vina.

Kao aperitiv se najčešće poslužuje cherry, pjenušac te bijelo suho vino. Uz predjela i namaze nećete pogriješiti ako poslužite bijelo vino, a uz pršut i suhomesnate proizvode možete poslužiti i crno i bijelo suho vino.
Bijelo vino dobro paše uz ribu, piletinu, salate i tjesteninu.

Kada je riječ o mesu, veliku ulogu ima jačina mesa. Uz bijelo meso idu bijela vina, a uz lagano ispečeno meso poslužujemo crno suho vino, a ako je riječ o tamnom mesu ili divljači poslužujemo izrazito jaka crna vina.

Uz školjke i rakove te kuhanu ribu najbolje je poslužiti bijela, a uz pečenu ribu crna vina.

Crno vino se pije i uz indijsku ili meksičku, a bijelo uz kinesku ili grčku kuhinju. Uz voće i suhe slastice poslužujemo desertna vina ili pjenušce.

Neobično je važno pravilno složiti jela i vina, ali ako to ne želite, poslužite nešto po svom izboru, ali pazite na to da kvaliteta pravog vina dolazi do izražaja tek kada se posluži primjereno ohlađeno, odnosno ugrijano.

Bijela vina je bolje konzumirati hladna, što se tiče crnih vina, ona se služe na sobnoj temperaturi, a laka crna vina mogu se malo i ohladiti.

Čaše i kušanje vina

Grožđa se jako razlikuju pa kvaliteta i aroma grožđa ovisi o položaju zemljišta, kvaliteti zemlje i načinu na koji se grožđe obrađuje. Da bi se napravilo dobro vino potrebno je kvalitetno grožđe. Vino može biti ocijenjeno po svojoj boji, aromi i okusu.

Pri kušanju vina, vino najprije procjenjujemo pogledom i tada je najbolje da s čašom vina pronađete bijelu podlogu kako bi se što bolje odredila boja i bistrina vina. Boja ne smije biti mutna ili nejasna.

Druga stvar na koju treba obratiti pažnju je miris, koji je možda i najvažniji osjet kad je u pitanju kušanje vina. Blagi kružni pokret ruke pojačava miris vina, a s okusom se nadopunjuje doživljaj mirisa i potvrđuje se osobnost vina.

Prilikom kušanja ili ispijanja vina veoma je važan izbor čaše, jer oblik čaše stvara različite kontakte s našim osjetilma, a visina nožice same čaše može utjecati na toplinu koju dlan prenosi na vino uvjetujući različito razvijanje i širenje okusa i mirisa vina.

Izuzetno je važno kad je u pitanju uživanje u vinu, izbor čaše. Čaše su tanke, duguljaste, sužene na vrhu (da bi se zadržali mirisi) i imaju tanku, dugačku dršku da bi izbjegli grijanje vina toplinom vaših ruku. Vino zaista ima bolji ukus kad se pije iz odgovarajućih čaša jer stvara različite kontakte vina s našim osjetilima.

Čaša koja se preporučuje za ispijanje crnog vina je oblika tulipana, glatkih rubova i slobodno je možemo koristiti za ispijanje svakog vina.
Za bijelo vino koristi se čaša istog oblika, ali nešto manja dok se šampanjac pije iz jako izduženih čaša da se što duže sačuvaju mjehurići koji se razvijaju.

Pet namirnica za poticanje vaše strategije kockanja na mreži u kazinu

Recite što vam se sviđa u njihovoj strategiji, ali ako ste ikada gledali Ocean’s Eleven, znat ćete da su milioni kad su milionima pogodili casino u Las Vegasu. Njihova strategija za kasino bila je planirana poput proboja iz Alcatraza i ništa nije prepušteno slučajnosti. Ono što nismo vidjeli je njihov obrok prije kockanja, ali teško je zamisliti kako bi se prijavili za masni hamburger na vegasu. Naravno, možemo samo teatralno nagađati o tome što su Danny i njegove kohorte jeli pretpovijesno, ali to je važno pitanje za kockarske igrače u stvarnom životu. Bez obzira jesu li vaše težnje igranje zadovoljstva ili postaje internetski poker profesionalac, hrana je bitna!

Zašto hrana može podržati vašu strategiju kockanja na mreži u kazinu

Najbolji svjetski burzovni posrednici, trgovci, investitori i kockari imaju nešto zajedničko – oni s pažnjom igraju svoju specijalističku “igru” – ili bolje rečeno, tradicionalno imaju psihologiju. Naravno, tako jaka igra ne proizlazi iz jednog određenog elementa – to je zbroj svega što rade i tko su kao pojedinci. Bez obzira na vašu razinu kockanja i težnje, profesionalci možete savjeti. Primjerice, Starlizard je jedno od vodećih savjetnika u kockanju u Velikoj Britaniji, što u osnovi znači klađenje na sportove poput nogometa s ozbiljnim namjerama.

Tvrtka svojim zaposlenicima nudi teretanu na licu mjesta, prostor za opuštanje s bazenom i pikadom, društvena događanja i zdravu hranu koju kuha kuhar svježi. Dakle, ako ne osvojite progresivni džekpot ili ste već profesionalni kockar, pretpostavljamo da vaš osobni kuhar ne dolazi u obzir – život je težak, zar ne? Međutim, jesti s malo razmišljanja prije internetskih sesija u casinogamingu ne mora biti teško ili treba puno priprema – ipak koristi mogu biti ogromne, uključujući:

  • Više pažljive svijesti prije nego što počnete kockati.
  • Bolje odluke.
  • Pojačana disciplina.
  • Manje oklada za ljutnju i osvetu.
  • Manje “naginjanja” i žaljenja kockanja.
  • Stalno raspoloženje i koncentracija.
  • Zvuči privlačno, zar ne?

Kada kockamo, želimo stalni dotok glukoze u mozak, optimalnu komunikaciju neurona i pozitivno raspoloženje. Jedenje slatke grickalice moglo bi doći na mjesto i dati vam kratkoročno visoku razinu, ali to vas ne stavlja u savršen način razmišljanja kako biste se kockali odgovorno ili za maksimalnu stratešku implementaciju u vašem omiljenom online casino:

1. Kava ili zeleni čaj

Osim što je u modu, piće kave ili zelenog čaja dokazano je u znanstvenim istraživanjima za jačanje moždanih funkcija. Prednosti snažnog kofeinskog pogotka prije fizičkih i mentalnih testova uključuju povećnu budnost, pamćenje i fokus – sve su ključne za kockanje u internetskom kockarnici. Pokazalo se i da kofein smanjuje osjećaj boli, ali naravno, većina se kockara nada da to neće biti potrebno.

2. Kokosovo ulje

Miješanje žlice kokosovog ulja u šalicu kave ili zelenog čaja istraživački je potpomognut istraživačkim načinom za jačanje mentalne energije i usredotočenosti. Kokosovo ulje sadrži masnu kiselinu zvanu MCT (trigliceridi srednjeg lanca) koji se tijelo brzo metabolizira na neobičan način. Mozak ima jedinstvenu sposobnost sagorijevanja ovih masti, koje su povezane s pojačanim fokusom i mentalnim performansama. Zapravo, pokazalo se da MCT-ovi imaju koristi i za oboljele od epilepsije.

3. Borovnice

Skromna borovnica je superhrana koja doslovno zaslužuje naslov – posebno kada je u pitanju znanstveno dokazana blagodati mozga. Studije pokazuju da bobice pojačavaju dotok krvi u mozak i poboljšavaju rezultate na kognitivnim testovima ako se redovno konzumiraju. Šaka borovnica ili čaša soka prije kockanja pobjeđuje.

4. Orasi

Orasi ne izgledaju baš poput naših mozgova, već su i za um. Te male elektrane sadrže bogatu razinu omega-3 esencijalnih masnih kiselina poznatih kao EPA i DHA, hranjive tvari koje tijelo ne može sam sintetizirati. Redovita konzumacija namirnica bogatih omega-3, poput oraha, povezana je s boljim mentalnim zdravljem i funkcijama – uključujući koncentraciju, pamćenje i raspoloženje, kako je istaknuto u knjizi, pojačajte mozak za 60 sekundi. Jedite orahe ili drugu hranu bogatu omega-3, poput lososa i masne ribe 2-3 puta tjedno kako biste optimizirali svoj um i strategiju za kockanje.

5. Zob

Kad je u pitanju um o kockanju, stalna razina energije je presudna. Želimo se osjećati pozitivno, budno i postojano poput poker profesora koji drži najveći blef u svom životu. Dakle, složeni ugljikohidrati su na jelovniku i prerađena je, slatka hrana je van. Zob je složen ugljikohidrat koji polako oslobađa energiju i sadrži malu količinu masti i proteina. Proteinski prekrivači dobra su opcija za brzo popravljanje, pogotovo ako ste u treningu prije kockanja.

Gore navedena hrana može se lako kombinirati u zdjeli kaše prije kockanja, posutoj orasima i borovnicama – plus lijepu šalicu kave. Samo budite sigurni da ćete ostati dobro hidrirani prije i za vrijeme internetskih kockanja u kockarnicama!

Upravljanje rizikom u prehrambenoj industriji

Ugrožavanje prehrambenih proizvoda prijeti s nekoliko strana: prije svega putem ljudi koji rukuju s namirnicama, potom preko opreme, okoliša i sredstava za rad i putem sirovina ili poluproizvoda od kojih se dobiva konačni proizvod.

Da bi se ljudi koji rukuju s kvarljivim namirnicama znali oduprijeti navedenim opasnostima potrebno ih je na to pripremiti – školovati. Školovanje u praksi i teoretsko školovanje prolaze svi novozaposleni radnici u sklopu postojećih objekata ili u novootvorenim objektima. Školovanja se periodično ponavljaju s manjim ili većim izmjenama sadržaja. Nakon školovanja, usmeno se i praktično provjerava stečeno znanje radnika. Time angažman oko radnika ne prestaje. S radnicima se razgovara o postojećim i potencijalnim problemima koji se javljaju ili se mogu javiti u procesu proizvodnje ili prodaje te se zajednički traže nova, bolja rješenja.

Time se povećava motivacija radnika i osjećaj da imaju velikog utjecaja na sve faze od proizvodnje do prodaje.

Oprema i sredstva za rad obnavljaju se i mijenjaju prema propisanom postupku, a voditelj odjela brine o njihovoj ispravnosti i ispravnoj uporabi. Svi radnici osposobljeni su za rad na siguran način prema zakonu o zaštiti na radu.

Standardni sanitacijski operativni postupak (SSOP), među inim, sadrži i upute za održavanje čistoće opreme i sredstava za rad.
Sirovine, poluproizvodi i proizvodi zaslužuju posebnu pozornost jer se ugrađuju u krajnji proizvod. Prilikom zaprimanja i rukovanja sirovinama, poluproizvodima i proizvodima strogo se primjenjuju svi zakonski propisi ugrađeni u HACCP plan te se tako osigurava kakvoća i, što je najvažnije – zdravstvena ispravnost. Tako se, primjerice mjeri i bilježi temperatura dostave svake pošiljke lakopokvarljive hrane.

Voće i povrće

Kako bi unaprijedili kvalitetu prehrane svakog dana je potrebno konzumirati voće i povrće jer su odličan izvor vitamina i minerala koji su neophodni za pravilno funkcioniranje organizma.

Pojačani unos vitamina potrebni su sportašima, ljudima koji se bave teškim fizičkim radom i općenito svima koji žele zdravije živjeti jer su potrebni za rast i razvoj organizma, vitalnost i za opće fizičko zdravlje.

Zato, jedite raznoliku hranu i u svoju prehranu obavezno uvrstite voće i povrće!

Sezonski kalendar povrća
povrće/mjesec  01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12
Artičoke
Brokula
Celer
Crveni luk
Crveno zelje
Cvjetača
Endivija salata
Grašak
Kineski kupus
Koraba
Krastavac
Kristal salata
Krumpir
Kupus
Mahune
Mrkva
Paprika
Patlidžan
Poriluk
Prokulica
Rajčica
Rotkvica
Šampinjoni
Šparoge
Špinat
Tikvice
Sezonski kalendar voća
voće/mjesec  01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12
Ananas
Avokado
Banana
Breskva
Grejpfrut
Grožđe
Jabuka
Jagoda
Kesten
Kivi
Kruška
Mandarina
Naranča
Orah
Trešnje

Čokoladna torta recept

s pinjolima i ribizlima

Sastav:

1 paket gotovih
biskvita za tortu
300 g čokolada za
kuhanje
5 g vanilin šećer
4 žumanjaka
300 g šećera
300 g maslaca
0,2 dcl ruma
500 g crnog ribizla
200 g pinjola
7 dcl vrhnja za šlag
slastičarske boje – crvena i žuta

Priprema:

Na pari rastapamo čokoladu za kuhanje. U posebnoj posudi miješamo šećer i vanilin šećer s žumanjcima dok smjesa ne postane pjenasta. Ovako izrađenu smjesu stavimo na paru i u nju umiješamo rastopljenu čokoladu.
U smjesu čokolade, žumanjka i šećera dodajemo maslac i miješamo ju dok ne postane glatka. Zatim dodamo rum, crne ribizle te sve zajedno izmiješamo.
Gotovim nadjevom namažemo donji biskvit, stavljamo srednji sloj biskvita koji također namažemo nadjevom i na kraju kolač poklopimo preostalim komadom biskvita.

U dvije iste posude napravimo žuti i crveni šlag tako da umiješamo željenu slastičarsku boju u već gotovi šlag.

Žutim šlagom namažemo tortu sa strane, a crvenim po vrhu.

Pinjole popržimo na laganoj vatri, pustimo ih da se ohlade i njima dekoriramo tortu sa svih strana (odozgo ih samo posipamo, a sa strane ih bacamo da se zalijepe za šlag).

Na kraju gornji rub torte ukrasimo sa cvjetićima od šlaga. Tortu stavimo u hladnjak na sat vremena i nakon toga je spremna za serviranje.

Uz ovu prekrasanu tortu savršeno bi pasala čaša pjenušca.

I to je to, dobar tek!

5 Činjenica o hrvatskoj hrani

1. Talijanski utjecaj

Ovaj aspekt hrvatske kuhinje me najviše iznenađivao, a ipak je to bila najprostirnija hrana koju sam vidio tijekom svog vremena u zemlji. Hrvatska i Italija odvajaju se samo Jadransko more, a ta blizina ih je mnogo puta povezivala s njihovom poviješću. Ono što je možda najviše utjecalo bila je kontrola dalmatinske regije Hrvatske gotovo 400 godina od strane Venecije. Ovo, uz blizinu Italije, stvorilo je snažnu tradiciju talijanske kuhinje u Hrvatskoj. Tijekom svog boravka bilo je gotovo nemoguće pronaći restoran koji nije imao barem nekoliko jela talijanskog podrijetla na svojim jelovnicima, katkada više nalik sjevernoj Italiji nego Hrvatskoj. Hrvati ne uživaju samo u talijanskoj hrani, oni uživaju u dobroj talijanskoj hrani, a neki od obroka koje sam imala suparništvo onih pronađenih u Milanu, Veneciji, pa čak i Bologni. (Molim vas, ne kažite Talijani) Jedan talijanski transplant koji nije dobro prevodio bio je gelato. Dok ga možete pronaći svugdje, većina slučajeva nije ‘pravi’ gelato i umjesto toga bio je samo fancy sladoled koji je nedostajalo kremičnost pravog gelata. Moj omiljeni talijanski nadahnut obrok bio je ukusni rižoto napravljen s hrvatskim paškim sirom u restoranu u Zagrebu. Nakon uživanja, ne mogu zamisliti bolji rižoto bilo gdje u svijetu.

2. Obalni obroci

Stajalište uz priobalno hrvatsko je ono što nazivam Mediteranom, a time možda i ne mogu biti točni u zemljopisnom pojmu, ali to je najbolja analogija koju mogu pronaći za duh regija. Ne samo da se nalaze plaže i topli osmijeh, već i tradicionalni favoriti – osobito maslinovo ulje i sol. Vožnja preko mnogih otoka koji čine Hrvatsku, teško je ne primijetiti ogromna uzgajališta maslina, koja se drže tisućama godina na zemlji. Rezultat maslinovog ulja je jedan od najboljih koje sam ikada imao. Mirisna bez adstrigentnih bilješki koje sam okusio u nekim drugim dijelovima Europe. To je samostalna poslastica, ali kada je uparena s pravilnom hranom eksplodira u okusu. Baš kao što je maslinovo ulje proizvedeno naizgled zauvijek, tako je i sol. Postoji nekoliko lokacija diljem zemlje koje u nekim slučajevima proizvode soli od grčkih i rimskih vremena, čineći one gradove nevjerojatno bogatima tijekom većine svoje povijesti. Iako sol možda nije dragocjena roba koja se nekad nalazila, tradicija se nastavlja, a jedinstvene okuse koje svaka sorta zapljuskuje iznimno je iskustvo s savršeno odabranim hrvatskim obrokom.

3. Plodovi mora

Prije nego što kažete bilo što, priznajem da je neobično da stavljam plodove mora na ovaj popis s obzirom na moju INTENZIJU mržnju prema svemu što je ikad bilo u vodi. Ali moram prepoznati činjenicu da je riba i plodovi mora važan dio hrvatskog kulinarstva, osobito uz obalu. Iako je bilo puno ne-ribe opcije, svježi plodovi mora bili su posvuda, zajedno s onim što se činilo da su mnogi sretni diners. Posebno se ističe mali grad Mali Ston kod Dubrovnika koji je poznat, vrlo poznat po svojim kamenicama. U zaseoku se nalazi Malostonski zaljev – poznata hrvatska kamenita kamenica koja proizvodi najpoželjnije kamenice u zemlji. Oštrige nisu jedini užitak ovdje, iako, dagnje i druge školjke čini se da su popularni kao dobro. Naravno da sam se pojavio jer, kao što sam rekao, sigurno nisu moja stvar.

4. Paški sir

Ova poslastica čini me da se smijem svaki put kada se sjetim toga. Prije svakog obroka, na vrlo mediteranskom način, obično se poslužuju neki kruh, šunka i naravno sir. Među svim hrvatskim sireve najzastupljeniji je paški sir, od malog otoka Paga kraj Zadra. Klinička definicija ovog delikatesa je da je na Pagu težak, ovčji sir; ali ta se definicija ne približava hvatanju suštine delicije. Sir je jedinstveno aromatiziran zahvaljujući prije spomenutom otoku kao središtu proizvodnje soli. Intenzivni vjetrovi širili su solnu prašinu na sve, uključujući i vegetaciju. To znači da samo najdraža i slučajno aromatska biljka može preživjeti i to je ova slana, ugodna mirisna flora koju ova ovaca hrani. Zato je jedini pravi sir od junaca podignut na otoku i zato je sir tako jako, vrlo dobar.

5. Meso i tradicionalna kuhinja

Nikada se ne bojim, pronašla sam regionalne klasike i sretno me je uključila puno mesa. Pileća i teletina bile su dvije najpopularnije ponude koje sam vidio, obično u kombinaciji s njokima i srdačnim umakom. Jedna od stvari koja je autentično hrvatska i naravno neprijeporno ukusna je gotovo neizgovorivo jelo: Zagorski Štrukli. To je jelo na bazi sira s tankim tijestom i slojevito s lokalnim sirom, koji je mekan i gotovo poput rezanog sira u teksturi. Zatim se kuha i doda se dodatni vrhnje i maslac za ukusnu, ako ne pomalo nezdravo jelo.

Orehnjača i makovnjača

Sastav:

500 g brašna
3,5 g kvasca
1 cijelo jaje
2 žumanjka
100 g maslaca
500 g oraha
300 g maka
6 dcl mlijeka
550 g šećera

1 dcl ruma
100 g grožđica
korica limuna

Priprema:

Pjenicu za dizano tijesto pripremamo tako da u zasebnoj maloj posudi izmiješamo kvasac, žličicu šećera i
brašna i pola dcl mlakog mlijeka. Stavimo na toplo da odstoji 45 minuta.
Na dasci za tijesto prosijemo brašno, dodamo ostale sastojke i pjenicu te sve zajedno umiješamo u rahlo tijesto (tijesto miješamo ručno – mikserom ili “klofamo” kuhačom).

Tijesto prebacujemo u čistu posudu posutu brašnom, pokrivamo ga krpom i stavljamo na toplo mjesto da se diže od prilike 30-40 minuta. Dok tijesto fermentira, pripremamo nadjev. Pustimo mlijeko da zavrije i dodamo šećer.

U jednu posudu stavljamo mljevene orahe, a u drugu mak. U obje posude dodamo grožđice namočene u rumu, naribamo limunovu koru na fini dio ribeža te promiješamo. Vruće mlijeko prelijemo preko obje smjese te ih izmiješamo, i smjese su spremne za punjenje tijesta.

Tijesto podijelimo na dva dijela, razvaljamo na širinu posude za pečenje te jedno nadjevamo makom, a drugo orasima te ih “zarolamo”.

Obje štruce položimo u namašćenu posudu za pečenje. Rastopljeni maslac stavljamo između štruca da se ne zapeku. Prije pečenja žumanjkom premažemo štruce te ih ostavimo da se dižu još 15 minuta.

Kolač stavljamo u pećnicu na srednju razinu, na 180 ºC cca 60 minuta.

Uz ove domaće kolače preporučujemo desertno vino prošek.

I to je to, dobar tek!