1. Talijanski utjecaj
Ovaj aspekt hrvatske kuhinje me najviše iznenađivao, a ipak je to bila najprostirnija hrana koju sam vidio tijekom svog vremena u zemlji. Hrvatska i Italija odvajaju se samo Jadransko more, a ta blizina ih je mnogo puta povezivala s njihovom poviješću. Ono što je možda najviše utjecalo bila je kontrola dalmatinske regije Hrvatske gotovo 400 godina od strane Venecije. Ovo, uz blizinu Italije, stvorilo je snažnu tradiciju talijanske kuhinje u Hrvatskoj. Tijekom svog boravka bilo je gotovo nemoguće pronaći restoran koji nije imao barem nekoliko jela talijanskog podrijetla na svojim jelovnicima, katkada više nalik sjevernoj Italiji nego Hrvatskoj. Hrvati ne uživaju samo u talijanskoj hrani, oni uživaju u dobroj talijanskoj hrani, a neki od obroka koje sam imala suparništvo onih pronađenih u Milanu, Veneciji, pa čak i Bologni. (Molim vas, ne kažite Talijani) Jedan talijanski transplant koji nije dobro prevodio bio je gelato. Dok ga možete pronaći svugdje, većina slučajeva nije ‘pravi’ gelato i umjesto toga bio je samo fancy sladoled koji je nedostajalo kremičnost pravog gelata. Moj omiljeni talijanski nadahnut obrok bio je ukusni rižoto napravljen s hrvatskim paškim sirom u restoranu u Zagrebu. Nakon uživanja, ne mogu zamisliti bolji rižoto bilo gdje u svijetu.
2. Obalni obroci
Stajalište uz priobalno hrvatsko je ono što nazivam Mediteranom, a time možda i ne mogu biti točni u zemljopisnom pojmu, ali to je najbolja analogija koju mogu pronaći za duh regija. Ne samo da se nalaze plaže i topli osmijeh, već i tradicionalni favoriti – osobito maslinovo ulje i sol. Vožnja preko mnogih otoka koji čine Hrvatsku, teško je ne primijetiti ogromna uzgajališta maslina, koja se drže tisućama godina na zemlji. Rezultat maslinovog ulja je jedan od najboljih koje sam ikada imao. Mirisna bez adstrigentnih bilješki koje sam okusio u nekim drugim dijelovima Europe. To je samostalna poslastica, ali kada je uparena s pravilnom hranom eksplodira u okusu. Baš kao što je maslinovo ulje proizvedeno naizgled zauvijek, tako je i sol. Postoji nekoliko lokacija diljem zemlje koje u nekim slučajevima proizvode soli od grčkih i rimskih vremena, čineći one gradove nevjerojatno bogatima tijekom većine svoje povijesti. Iako sol možda nije dragocjena roba koja se nekad nalazila, tradicija se nastavlja, a jedinstvene okuse koje svaka sorta zapljuskuje iznimno je iskustvo s savršeno odabranim hrvatskim obrokom.
3. Plodovi mora
Prije nego što kažete bilo što, priznajem da je neobično da stavljam plodove mora na ovaj popis s obzirom na moju INTENZIJU mržnju prema svemu što je ikad bilo u vodi. Ali moram prepoznati činjenicu da je riba i plodovi mora važan dio hrvatskog kulinarstva, osobito uz obalu. Iako je bilo puno ne-ribe opcije, svježi plodovi mora bili su posvuda, zajedno s onim što se činilo da su mnogi sretni diners. Posebno se ističe mali grad Mali Ston kod Dubrovnika koji je poznat, vrlo poznat po svojim kamenicama. U zaseoku se nalazi Malostonski zaljev – poznata hrvatska kamenita kamenica koja proizvodi najpoželjnije kamenice u zemlji. Oštrige nisu jedini užitak ovdje, iako, dagnje i druge školjke čini se da su popularni kao dobro. Naravno da sam se pojavio jer, kao što sam rekao, sigurno nisu moja stvar.
4. Paški sir
Ova poslastica čini me da se smijem svaki put kada se sjetim toga. Prije svakog obroka, na vrlo mediteranskom način, obično se poslužuju neki kruh, šunka i naravno sir. Među svim hrvatskim sireve najzastupljeniji je paški sir, od malog otoka Paga kraj Zadra. Klinička definicija ovog delikatesa je da je na Pagu težak, ovčji sir; ali ta se definicija ne približava hvatanju suštine delicije. Sir je jedinstveno aromatiziran zahvaljujući prije spomenutom otoku kao središtu proizvodnje soli. Intenzivni vjetrovi širili su solnu prašinu na sve, uključujući i vegetaciju. To znači da samo najdraža i slučajno aromatska biljka može preživjeti i to je ova slana, ugodna mirisna flora koju ova ovaca hrani. Zato je jedini pravi sir od junaca podignut na otoku i zato je sir tako jako, vrlo dobar.
5. Meso i tradicionalna kuhinja
Nikada se ne bojim, pronašla sam regionalne klasike i sretno me je uključila puno mesa. Pileća i teletina bile su dvije najpopularnije ponude koje sam vidio, obično u kombinaciji s njokima i srdačnim umakom. Jedna od stvari koja je autentično hrvatska i naravno neprijeporno ukusna je gotovo neizgovorivo jelo: Zagorski Štrukli. To je jelo na bazi sira s tankim tijestom i slojevito s lokalnim sirom, koji je mekan i gotovo poput rezanog sira u teksturi. Zatim se kuha i doda se dodatni vrhnje i maslac za ukusnu, ako ne pomalo nezdravo jelo.